Za razliku od zemlje,na kojoj možemo na tlo odložiti oštećene predmete ili one koje više ne koristimo , u svemiru ništa ne pada.Stotine miliona komadića smeća lebde svemirom.Ovaj problem već utječe na sigurnost astronauta.Na međunarodnoj svemirskoj stanici vlada napeta atmosfera.
Najgori mogući scenarij već je bio predmet holivudske priče u filmu "Gravity".Sve je to zabrinulo naučnike, ne može se više čekati , vrijeme je da se poduzme nešto.
Kako je svemir uopšte postao odlagalište smeća?
Kako pokupiti otpad koji je brži od metka?
I zašto bi pojava koja se zove Kesslerov sindrom mogla onemogućiti let u svemir?
Svemirski otpad može biti bilo šta, od starih satalita i istrošenih raketa do zalutalih vijaka pa čak i komadića boje.Većina ovih predmeta leti u "niskoj Zemljinoj orbiti".Riječ je o najbližem dijelu svemira Zemlji, koji se i najviše koristi.Tu se nalazi najviše satalita ,kao i Međunarodna svemirska stanica.Objekti se tamo kreću brzo,katkad brzinom većom od 27,000 kilometara na sat.Dakle, ako komad otpada pogodi nešto, zada mu težak udarac.
Alice Gorman "Istražujemo moguće sudare krhotina i radnih satalita pri ovim nevjerovatno velikim brzinama ,koji mogu biti katastrofalni za pogođene objekte."
Ovaj problem počeo je postojati kako smo počeli lansirati predmete u svemir.Od prvog satalita Sputnjika 1957 godine do danas.Trenutno ih više od 7500 satalita kruži oko Zemlje, uključujući kako funkiconalne tako i one neispravne satalite koji su samo ostavljeni tamo.A brojevi neprestano rastu.Samo SpaceX planira lansirati više od 40,000 satalita tokom sljedećih nekoliko godina.No, tu su i druge kompanije s nekoliko hiljada satalita u fazi pripreme.
Zašto se lansira toliko satalita ?
Pa,postoje dva glavna razloga.Kao prvo savremeni život umnogome zavisi od satalita.Od mobilnih telefona i GPS navigacije do upotrebe u vojne svrhe i vremenske prognoze.
Drugi razlog tolikog broja satalita je taj što ih je sve lakše lansirati.Postaju mnogo manji,Dok se mnoštvo privatnih kompanija uključuje u proces.Neki čak stvaraju satalitske širokopojasne megakonstelacije ,u raspodnu od nekoliko stotina do nekoliko hiljada satalita.
Međutim,poslovni poduhvati vezani za svemirsku infrastrukturu stvaraju nered, jer prilikom svakog lansiranja satalita stvara se svemirski otpad.Lansirane rakete imaju dijelove ,poznate kao stepeni,koji se odvajaju.A kada se satalit konačno lansira , od rakete se odvajaju zaštitni poklopac, matice, vijci i žice.Dio ovog otpada pad i izgara u zemljinoj atmosferi.Ali ne sve!
Alice Gorman "Gornji stepen rakete koji izbacije satalit često ostane u orbiti.Može se zadržati nekoliko mjeseci ili godina, ali neki ostanu decenijama."
Svemirski otpad može se stvoriti i na druge načine.Vjerovatno ste čuli za dva velika incidenta.Prvi se dogodio 2007. godien, kada je KIna testirala svoj projektil za uništavalje satalita.Udar je stvorio 35,000 komadića krhotina, najviše svemirskog otpada u historiji.
Drugi incident dogodio se 2009. godine ,kada se ugašeni ruski satalit sudario sa američkim.Oba su unišrena, nakon čega su hiljade krhotina ostale razbacane u svemiru .Samo ta dva događaja povećala su količinu svemirskog otpada za ogromnih 70%.
No, problem ne stvara samo svemirski otpad.Ako ništa drugo, sa velikim komadima se lakše nositi, zato što se mogu uočiti i, po mogućnosti, izbjeći.No, šta je sa sitnim?
Moriba Jah " Predmet od jednog milimetra definitino može oštetiti radni satalit, ali nešto veličine centimetra može satalit koji nam je važan učiniti beskorisnim."
Razmislite šta bi to moglo značiti za Google Maps i sve druge satalitske usluge na koje se oslanjamo.A onda razmislite šta bi to moglo značiti za svemirske letjelice koje prevoze ljude.Od 1999. godine svemirska stanica morala je promjeniti smjer skoro 30 puta kako bi se izbjegao sudar.
U najgorem slučaju stanicu pogađa manji predmet , veličine 10tak centimetara.Usljed udara,stvara se rupa negdje u odjeljku pod pritiskom.To bi bio ozbiljan problem kaže Thomas Schildknecht.
A tu je i Kesslerov sindrom.Tokom 70-tih NASA-in naučnik Donald Kessler tvrdio je da bi svemirski otpad mogao dostići kritičnu tačku.Što se nakuplja više otpada ,to će biti više sudara, čime će se za uzvrat stvarati još više otpada.To bi moglo dovesti do neprekidnog ciklusa uništenja i nezaustavljivog rasta "prstena otpada" oko naše planete.
U konačnisi taj "prsten otpada" mogao bi znatno ugroziti svemirske aktivnosti.U suštini svi bismo zaglavili na zemlji.Toliko o vikend putovanjima na mjesec.
Dakle,šta je rješenje?
Prva preporuka je - prestanite zagađivati.
Zajednica koja radi na suzbijanju svemirskog otpada osmislila je skup smjernica za ublažavanje širenja krhotina.Preporučuju kad kod planirate svemirsku misiju ,trebate imati i plan za okončanje. Ako imate staru letjelicu ili ćete je podići veoma visoko, izvan opasnosti ili vam mora ostati dovoljno goriva kako bi se spustila i ušla u zemljinu atmosferu.
Ljudi eksperimentišu sa načinima prikupljanja otpada.Pritom koriste divovske preže poput ribolova u orbiti ili zakače "rep" na satalit, kako bi se stvorilo dovoljno otpora da uspori, uđe u atmosferu i izgori ili osmišljavaju moćne magnete koji bi mogli skuplati otpad.
Međutim,problem je u tome ko će platiti čišćenje, a ko će ga nadgledati.Ne mostoji nadležni organ koji može reći :"Stvorio si ovo smeće a sad ga pokupi" , nego se od ljudi očekuje da budu dobri građani svemira.
Ako sagledamo trenutno stanje , još nije kasno ali je pet do dvanest.
Svemir kolonizujemo mi ljudi i naša tehnologija, brže nego ikada.Ipak, otpad se gomila, a neko mora iznijeti smeće.
0 Primjedbe