Katastrofa u Černobilu nakon 33 godine

 

Jako se dobro sjećam tog dana , u tom trenutku sam bio na području reaktora broj četiri , a u blizini je i ribnjak gdje su mnogi ribari pecali kaže Saša (ribar i zaposlenik eko-centra u Černobilu)

Kada se to dogodili bio san na brani u tom trenutku niko nije obraćao pažnju na to .Dogodile su se dvije manje eksplozije s ružičastim dimom. Odmah nakon eksplozije vratio sam se u Pripjat gdje sam i živio. Živio sam u stanu sve dok nije počela evakuacija .

To je sve što mogu reći što se dogodilo. Prije evakuacije , niko nije obraćao pažnju na to što se dogodilo.

Moskalenko Timofievič (zamjenik šefa policije Pripjata) 40 minuta nakon eksplozije došao sam kući presvići se kako bih nakon toga otišao u dvoranu za sastanke gradskog odjela MUP-a.

Žena mi otvara vrata i kaže da se iz mene osjeti intezivan smrad. Natjerala me da se skinem pred ulaznim vratima ,nakon čega je tu odjeću odnijela na balkon. Natjerala me je i da se istuširam. Vjerovatno sam zahvaljujući ženi ostao živ kaže Moskalenko.

Nakon toga sam zajedno sa kolegama koji su se isto presvukli ,otišao do policijske stanice gdje su na zaposlenici stanice rekli da su nam lica jako blijeda kao magnezij kad gori.

Osjećaj je bio kao da nam lica gore. Poslije smo svatili da smo dobili opekotine lica.Ali to što me žena natjerala da se istuširam i presvučem lice mi je vjerovatno spasilo život rekao je Moskalenko.

33 godine tišine na ulicama Pripjata , po koji stanovnik obližnjih naselja , znanstvenici i velike grupe turista to je jedina ljudska prisutnost gdje cvate samo životinjski i biljni svijet.  U gradu duhova zamrznutom u vremenu samo uspomene na običan život zaustavnjen najvećom nuklearnom katastrofom u svijetskoj historiji.

Pogledali smo stanje naših sunarodnjaka , bili su blijedo zeleni.Vidjelo se da im je tijelo bilo u refleksu povraćanja ,međutim u tom stanju nisu bili sposobni ni povraćati.

Nama su rekli da moramo krenutu u Moskvu na pregled, što smo mi odbili. Bilo nam je loše , ali ne toliko strašno, tako da su nam samo dali tablete kalijevog jodida.

Moskalenko Timofievič te noći je bio na dužnosti , detalji su mu usječeni u pamćenje , fotografije i dokumente još brižno čuva.

U popularnoj seriji o Černobilu dio toga kaže nije tačno opisano,ali priznaje u cijelom slučaju bilo je neoprostivih grešaka.

U evakuaciji iz grada bila je i njegova porodica  , poslije ih je tražio nekoliko dana jer u haosu koji je vladao glavni cilj je bio maknuti sve na sigurnu udaljenost od mjesta katastrofe.Najgore sjećanje koje ima je susret sa kćeri.

Velika katastrofa koja se dogodila ne brine turiste koji su nakon snimljene serije o Černobili pohrlili u istoimeni grad.

Najvažnije je ići u područija koja je odobrio eko-centar, oni su napravili čiste zone za turiste .