Neispričana priča o stvaranju savremene civilizacije

Civilizacije su poput rijeke koja neprestano teče.Vode rijeka se ulijevaju u mora i okeane, a različite civilizacije se spajaju i tvore svjetsku civilizaciju.Početna tačka i domovina civilizacije je Mezopotamija.

Civilizacijski karavan je krenuo iz Mezopotamije i odatle stigao na sve četiri strane svijeta.Religije,kulture i mitologije prenešene su tim riječnim putevima.

Ako o civilizaciji razmišljate kao o rijeci koja se kreće i sa sobom nosi nove ideje, a njene su pritoke nove kulture koje sa sobom nose novi uticaj ,onda možete o civilizaciji razmišljati kao o rijeci koja teče od Istoka ka Zapadu.

Arheološki lokalitet Gobeklitepe u blizini grada Urfa u južnoj Turskoj koji je otkriven 1964 godine ,a postao arheološko iskopište od 1994 datira iz perioda prije 12,000 godina.

Ovdje je arheolog profesor Klaus Šmit otkrio poglavlje koje je nedostajalo u priči o civilizaciji.Stubovi Gobeklitepea datirajo iz vremena kada je čovjek lovio i sakupljao hranu.

Ali ovdje na lokalitetu Gobeklitepea su lovci sakupljači radili nešto izuzetno ,izgradili su prvi svjetski spomenik.U početku su ove izvanredne skulpture iz kamenog doba predstavljale misteriju za arheologe koje su iskopali na lokaciji Gobeklitepea.

Na ovim spomenicima nikada nisu prikazana lica ,nema očiju,noseva niti usta.Postoje jasne indikacije da oni ne predstavljaju ljude već skup nadprirodnih bića.

Gobeklitepe u potpunosti mijenja naše razumjevanje prošlosti.

Već utvrđena teorija kaže da se čovjek naselio na jednom mjestu kako bi se bavio zemljoradnjom a potom je izgradio trajne građevine, ali ovdje imamo dokaze da se desilo potpuno suprotno.Mnogo prije nego što se počeo da se bavi zemljoradnjom, lovac sakupljač je gradio trajna svetišta.

Izgradnja Gobeklitepe ,organizacija rada i raspoređivanje resursa uz vještinu u radu dokaz je postojanja kopleksnog društva čak 2000 godina prije nastanjivanja čovjeka na jednom mjestu kako bi se bavio zemljoradnjom, ovo predstavlja izuzetno otkiće.

Posao izgradnje Gobeklitepe nije bio za svakoga, bio je to posao za stručnjake . I izgradnja ovih stubova u Gobeklitepeu je rad stručnjaka, pa i njihovo prenošenje , za takve radove bili su potrebni inžinjeri . To znači da je društvo lovaca-sakupljača bilo mnogo razvijenije nego što smo to ranije mislili.

Ova otkrića su nisu promjenila historiju čovječanstva , ali su joj dodala novo poglavlje o stvarima koje do sad nismo znali kaže arheolog Klaus Šmit.

Čovjek iz Gobeklitepea još se nije bavio obrađivanjem zemlje, ovaj sljedeći važan korak na čovjekovom putu u civilizaciju desio se tek u sljedećoj fazi ljudskog razvoja u periodu neolita.

Postoji ključni trenutak u ljudskom razvoju kada čovječanstvo prestaje živjeti od danas do sutra, kada se muškarci i žene prestaju oslanjati na svijet prirode, u njemu tražeći oslonac.

Umjesto toga ,nakon što su se naselili na jedno mjesto i osnovali zajednicu , ljudi su prvi put preuzeli kontrolu nad svijetom koji ih je okruživao, a to je bilo izvanredno tlo iz kojeg se mogla razvijati civilizacija.

Šta je natjeralo lovce-sakupljače , ljudi koji su izgradili Gobeklitepe i milenima lutali ovim predjelima da se trajno nasele na jedno mjesto .Ranije se smatralo da je ključna transformacija u neolitu nastala zahvaljujući razvoju zemljoradnje , no otkrića u Čatale Hojuku natjerale su arheologe da ponovo razmisle o tome.

Prije 9.000 godina Čatale Hojuk nalazio se uz rijeku a glina pronađena na njenim obalama pokazala se kao resurs od vitalnog značaja.

Gradili su kuće od glinenih cigli i trebale su im zalihe glinje za njehovu izgradnju.Kuće izgrađene u Čatale Hojuku su prikaz ljudske sposobnosti da izgradi čvrste kuće napravljene od blata i gline što je indikator da su lovci-sakupljači ovdje naselili prije začetka zemljoradnje.Otkriće iskopine u Čatale Hojuku daje novi uvid u svakodnevni život ovih ljudi koji su živjeli u važnom prelaznom periodu u ljudskoj historiji.

Građenjem naselja u ovom područiju neolitski čovjek je mogao uzgajati usjeve koje je prije skupljao. Iskopine iz unutrašnjosti kuća u Čatale Hojuku otkrile su dokaz da ljudi ovdje jesu napravili revolucionarni korak ka zemljoradnji.

Dokazi pokazuju da su najraniji uzgoj usjeva i pripitomljavanje životinja počeli u južnoj Turskoj prije 12000 godina i da su se lagano širili područijem plodnog polumjeseca prema istoku Mezopotamije i prema zapadu do područija mediterana.

Područija na kojima su prvi put otkrivena organizovana zemljoradnja nazivamo plodnim polumjesecom , a to je područije današnje Turske,Iraka...To su područija gdje se odvijala organizovana zemljoradnja i gdje prvi put vidimo mnoge promjene koje je ona donijela , a to je veliki korak naprijed kaže Fegus Miulton.

Danas se u svijetu najviše uzgaja pšenica , skorija DNK istraživanja su otkrila da je pšenica prvi puta udomaćena u jugoistočnoj Turskoj u desetom mileniju p.n.e.

Čovjek nije samo uzimao od prirode već ju je i unapređivao.

Zeljoradnja je nastala na istoku i postepeno se proširival ka zapadu.Obrađivanje zemlje i formiranje trajnih zemljoradničkih zajednica proširilo se po evropi , do pethiljadite godine p.n.e. stiglo je do njenih zapadnih granica.

Zemljoradnja je promjenila sva društva,uz uzgoj usjeva i stoke ,čovjek je počeo razvijati i druge posebne vještine.Zemljoradnja je donijela i revolucionaran razvoj tehnologije, a arheolozi su otkrili znake postojanja tehnologije u Čatale Hojuku.

Nije slučajno da se gotovo u isto vrijeme kada je počela organizovana zemljoradnja desio i razvoj obrade metala.

To je ogroman napredak , to znanje je doslovno promjenilo svijet, a razvilo se tek nakon početka organizovane zemljoradnje.Obrada zemlje sa sobom je donijela i revoluciju u društvenom razvoju.

Ona je iziskivala organizaciju društvenih projekata, poput navodnjavanja i žetve usjeva , a također potakla i postavljanje pravila o raspodjeli ,održavanju i nasljeđivanju zemlje.

Besmisleno je govoriti o sukobu civilizacija između istoka i zapada .Ne bismo čak ni trebali o istoku i zapadu razmišljati kao o dvije odvojene cjeline , jer su između njih i njihovih stanovnika konstantno razmjenjivale zamisli i uvjerenja.Ti su ljudi živjeli zajedno i njihove su historije u potpunosti isprepletene.